Iako su se Delorko i Oštrić koncentrirali uglavnom na sakupljanje pjesama i bilježenje njihovih karakteristika koje nisu nužno imale veze sa konkretnim zvukom, iz njihovih zapisa ipak je moguće detektirati određene zvukove vrlo važne za razumijevanje iskustva života na otoku. Osim zvukova moguće je pronaći i neke druge osjetilne senzacije pa tako Oštrić bilježi kako pojedine pjesme i priče spominju vonj goromuša ili odjekivanje pjesme iz sela kakvo se moglo čuti prilikom povratka iz rada na poljima ili obali. Zvuk je u spomenutim istraživanjima često zabilježen tek ukoliko su kazivači upotrebljavali zvuk kao onomatopeju ili se naglašavala specifičnost zvukova u tradicijskim pjesmama. Zanimljivo je razlikovanje pjesama i zagonetki prema Oštriću zbog njihove naglašene muzikalnosti. Oštrić bilježi kako u Salima, jednom od naselja na Dugom otoku postoje dva govora koja se razlikuju u akcentu i nekim zvukovnim nijansama. Jedan govor uobičajeniji je na Portu u kojem žive potomci doseljenika s drugih otoka dok je drugi govor zastupljeniji u Selu. U pjesmama koje bilježe Oštrić i Delorko povremeno se javlja imitiranje zvukova iz prirode ili referiranje na njih kao na odrednice otočkog krajolika. Neke pjesme koje su bilježili dosta su geografski određene jer spominju detalje  vezane uz određena naselja ili prostore koji su bili važni otočanima. Jedan od primjera je i riječ „Zmorašnjani“ koja se pojavljuje u pjesmama iz Dragova označavajući one koji su stanovnici sjeverozapadne obale otoka. Isto tako u pjesmama se pojavljuje termin „Južane“ koja označava stanovnike južnog  djela Dragova. Kroz bilješke istraživača moguće je primijetiti kako nisu mnogo pažnje posvećivali zvuku koliko sadržaju pjesama i načinu na koje one proizlaze iz otočne svakodnevice. Tako rukopisna građa bilježi razne oblike rivalstva među mjestima na otoku. Iz zapisa istraživača se također može nazrijeti i način na koji su promišljali otok. Delorko i Oštrić otok nisu shvaćali kao hermetički zatvorenu cjelinu već kao prostor susreta različitih kultura, ali i kao mjesto odakle su ljudi odlazili i kamo su se vraćali. Među pjesmama koje se danas doživljavaju kao domaće, među otočne pjesme ubrajaju se i one koje su  mladići naučili tijekom boravka u vojsci ili na brodu, no koje su se udomaćile u otočnom ambijentu. Također spominje se i učenje nekih pjesama koje su nastale u kontekstu Dugog otoka ali su ih sami otočani često naučili u inozemstvu u zajednici drugih iseljenika s otoka. U pjesmama je također moguće pronaći neke oblike govora kakav se  u vrijeme djelovanja Delorka i Oštrića tek rijetko koristio, neki nazivi za stanovnike pojedinih mjesta koji više nisu bili u upotrebi ali su u pjesmama preživjeli.

​

​